U Crnoj Gori postoji snažna želja građana/ki da doprinesu boljem i pravednijem društvu, ali nerazumijevanje različitih pogleda i pristupa često postaje izvor podjela, poručeno je na konferenciji „U misiji za bolje društvo“.

Konferencija je organizovana od strane Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u partnerstvu sa Juventasom, Udruženjem Roditelji i Unijom srednjoškolaca Crne Gore, uz podršku Predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, u okviru šire inicijative „Jačanje povjerenja građana u institucije  i snaženje otpornosti zajednica“, koji Vlada Crne Gore sprovodi u partnerstvu sa UNICEF-om, UNDP-em i UNESCO-om, uz finansijsku podršku UN fonda za izgradnju mira.

Izvršna direktorica Juventas-a, Ivana Vujović istakla je da u Crnoj Gori postoji snažna želja građana/ki da doprinesu boljem i pravednijem društvu, ali da nerazumijevanje različitih pogleda i pristupa često postaje izvor podjela.

Ocijenila je da se suštinske tenzije u društvu ne stvaraju zato što se ljudi ne slažu oko cilja – boljeg društva, već zbog toga što se različitosti ne prepoznaju kao snaga.

„To bogatstvo različitih pogleda i načina, dok god su dobronamjerni i pod krovom boljeg društva, jeste resurs koji bi trebalo da iskoristimo. Međutim, zbog nedostatka prostora za susret i razmjenu, te razlike često postanu izvor straha, a ne napretka“, kazala je Vujović.

Govoreći o programu koji je sproveden u pet opština, Vujović je naglasila da su aktivnosti realizovane u saradnji sa stručnjacima/kinjama iz oblasti omladinskog i socijalnog rada, kao i psihologije, kao i da je uključeno nekoliko stotina djece, mladih i roditelja.

Cilj programa, kako je pojasnila Vujović, bio je unaprijeđenje lokalnih zajednica i jačanje kohezije kroz zajednički rad i međusobno upoznavanje.

„Kada govorimo o koheziji, važno je da to ne svedemo samo na indikatore u izvještajima. To je, prije svega, osjećaj pripadanja, sloboda da budemo autentični, škole oslobođene nasilja, bolji komšijski odnosi. To je zajednica koja njeguju svakog svog člana“, istakla je Vujović.

Prema njenim riječima, istraživanje koje je sprovedeno 2023. godine pokazalo je da među srednjoškolcima/kama postoji izražena radoznalost i želja da uče o različitostima, ali da školski sistem trenutno ne nudi dovoljno kvalitetnih programa koji bi to omogućili.

Učenici/e, kako je navela, ne prepoznaju velike distance u svakodnevnim odnosima, ali problemi postaju vidljivi kada je riječ o najbližim odnosima – porodici, partnerskim vezama i sl.

„Mladi jasno poručuju da ne žele zajednicu podjela, već zajednicu prihvatanja, nježniju i osjetljivu na potrebe svakog pojedinca. Oni razumiju da se na tome mora raditi i da škola treba da bude mjesto gdje se uči o različitostima, ali i o načinima da se one povežu kroz smislene aktivnosti“, rekla je Vujović.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Siniša Bjeković kazao je da projekat u okviru kojeg se događaj održava nije samo program izgradnje mira u klasičnom, strateškom smislu, već proces stvaranja uslova za snaženje društvene kohezije, kao temelja svakog stabilnog i naprednog društva.

„Institucija Zaštitnika ne smije biti svedena na birokratski mehanizam, već ona mora biti u funkciji stvaranja pretpostavki za puno ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda“, poručio je Bjeković.

Prema njegovim riječima, politički i društveni kontekst u Crnoj Gori, ali i u regionu, zahtijeva visok nivo zajedništva oko nacionalnih interesa, evroatlantskih integracija i izgradnje bolje budućnosti.

„To dugujemo generacijama koje dolaze“, naglasio je Bjeković.

Sekretarka Savjeta za prava djeteta, Tijana Ivančević podsjetila je da to međuresorno vladino tijelo kontinuirano radi na promociji, zaštiti i praćenju ostvarivanja dječjih prava, navodeći da su platforme poput ove važne kako bi se sagledalo šta je urađeno i koji izazovi i dalje postoje.

Ukazala je na ključno pitanje: kakvo društvo stvaramo za djecu i zajedno sa djecom?

„Posvećenost ostvarivanju prava svakog djeteta ostaje ključna mjera našeg napretka“, navela je Ivančević.

Dodala je da je, u vremenu brojnih izazova i promjena, odgovornost prema djeci predstavlja put ka jačanju sistema i zajedničkih rješenja, poručujući da je zbog toga važno nastaviti udruživanje napora, razmjenu znanja i međusobnu podršku.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, Mikele Servadei je, govoreći o tome kako djeca i mladi treba da budu aktivni subjekti  društvenih i političkih procesa, naveo da su se tokom prethodnih mjeseci, kroz realizaciju projekta, partnerske organizacije bavile upravo ovim izazovom.

„Uvidjeli smo da su djeca i mladi sve manje povezani sa političkim životom. To jeste globalni trend, ali postoje načini da se to promijeni. Dvije su ključne stvari: da odrasli budu pozitivni uzori djeci i mladima, jer smo mi ti koji donosimo odluke, i da njegujemo međusobno razumijevanje, te cijenimo različitosti. To je polazna tačka. Ova zemlja je bogata jer posjeduje te različitosti“, kazao je Servadei.

Naglasio je da se društvo ne može nazvati demokratskim ukoliko ne sluša pažljivo glas djece i mladih.

„Vidim da se njihov glas sve više čuje, i u Parlamentu i u društvu u cjelini, i to jeste pravo rješenje“, poručio je Servadei.

Tokom predstavljanja „Dječjeg Manifesta“, savjetnica u Programu za razvoj socijalnih resursa i usluga, Juventas Milica Simonović, istakla je da je opšti cilj projekta osnaživanje djece i mladih za sadržajno učešće u lokalnim i nacionalnim dijalozima o društvenoj koheziji.

„Cilj nam je da unaprijedimo kapacitete djece i mladih i stvorimo uslove za njihovo ravnopravno učešće u donošenju odluka, čime se daje doprinos stvaranju socijalno kohezivnog društva“, kazala je Simonović.

U okviru projekta, kako je navela, sprovedeno je pet obuka za osnovce/ke i srednjoškolce/ke iz pet crnogorskih opština: Bar, Bijelo Polje, Podgorica, Ulcinj i Pljevlja. Tri obuke za srednjoškolce/ke održane su u Baru, Bijelom Polju i Podgorici, dok su obuke za osnovce/ke održane u Ulcinju i Pljevljima.

„Na obukama je učestvovalo više od stotinu djece i mladih. Učesnici/e su tokom obuka imali zadatak da iznesu svoje stavove, zabrinutosti i prijedloge u vezi sa pitanjima društvene kohezije, jednakosti, obrazovanja, tolerancije i participacije u lokalnim zajednicama i na nacionalnom nivou, koje su na kraju pretočili u Dječji manifest“, rekla je Simonović.

Dječiji Manifest su predstavili učesnici/e obuka: Olena Gromova, Luka Popović i Najra Dizdarević.

Tokom predstavljanja Analize etičkih kodeksa nacionalnog i lokalnih parlamenata, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Siniša Bjeković kazao je da je analiza pokazala da ti dokumenti moraju snažnije doprinositi društvenoj koheziji, toleranciji i odgovornom političkom govoru.

Kazao je da je prvobitni plan obuhvatao pet lokalnih etičkih kodeksa, ali da je obim istraživanja proširen na 23 lokalna kodeksa, kao i na Kodeks poslanika Skupštine Crne Gore i programe političkih partija.

Cilj je, kako je rekao, bio da se ispita koliko ovi dokumenti i političke platforme doprinose stabilizaciji društva i izgradnji povjerenja.

„Shvatili smo da kodeksi ne mogu biti usmjereni samo na antikorupciju i prevenciju sukoba interesa, već prije svega na jačanje tolerancije, razumijevanja i poštovanja različitosti“, rekao je Bjeković.

Istakao je da se govor mržnje sve više seli na društvene mreže, gdje je kontrola slabija. Iako Skupština Crne Gore u Poslovniku jasno definiše mjere opomene one se, kako je rekao, gotovo nikada ne koriste.

„Svaki poslanik je makar jednom u radu ukazao na govor mržnje, ali nijesu koristili mehanizme koji im stoje na raspolaganju“, rekao je Bjeković.

Poručio je da je potrebno dodatno jačanje etičkih standarda, posebno u dijelu govora mržnje, političkog ponašanja na internetu i odgovornosti poslanika i odbornika. Kazao je da izabrani predstavnici i javni funkcioneri, uključujuću lokalni nivo, imaju zabranu neetičkog ponašanja, a obavezuju ih i antidiskriminatorne klauzule, pa u svom radu i djelovanju ne smiju dovoditi u povlašćeni ili neravnopravan položaj građane po osnovu njihovih ličnih svojstava. Poručio je da se lična svojstva i karakteristike kao pravno zaštićeni osnovi diskriminacije ne smiju zloupotrebljavati, naročito ne u izbornim procesima.

„Društvena kohezija je preduslov za svaki napredak, od ekonomskog do evropskih integracija“, zaključio je Bjeković .

Predstavljajući konsolidovanu analizu o stanju diskriminacije, govora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje, glavna savjetnica Zaštitnika Dina Knežević, pojasnila je da je analizom obuhvaćen period od jula do oktobra ove godine, uz detaljno praćenje društvenih mreža i online portala.

Pojasnila je da je analiza komentara na Facebooku i portalima Vijesti, Borba, Analitika, Dan, Aktuelno i RTCG pokazala da je najveće poprište govora mržnje upravo Facebook.

„Kad je u pitanju jul od 277.690 komentara, 97.805 (35 odsto) imalo je elemente mržnje. Većina (66,2 odsto) pripadala je nivou niskog intenziteta, dok je visok nivo ozbiljnosti bio prisutan u 16,3 odsto. Etnički i nacionalni govor mržnje dominirao je sa 16,6 odsto, religijski 5,2 odsto, a po osnovu pola i seksualne orijentacije 3,7 odsto. Najzastupljeniji je bio generalizovani, statusno zasnovani govor (74,1 odsto)“, rekla je Knežević.

Kazala je da je u avgustu analizirano 422.147 komentara, od kojih je 150.221 (36 odsto) sadržavalo elemente mržnje.

„Nivo visokog intenziteta rastao je na 19 odsto. Porast je povezan sa kontroverzama oko spomenika Pavlu Đurišiću i dešavanjima u vezi sa SPC i istorijskim pitanjima. Etnički i nacionalni govor mržnje bio je prisutan u 17,5 odsto, a govor po osnovu pola i seksualne orijentacije u 3,8 odsto“, navela je Knežević.

Kazala je da je u septembru primijećen pad u ukupnom govoru mržnje – 77 odsto na Facebooku i 23 odsto na portalima.

„Etnički/nacionalni govor 16 odsto, religijski 5,6 odsto, dok je govor po osnovu pola i seksualne orijentacije blago porastao na 4,6 odsto. Povećanje je povezano s pripremama za održavanje parade ponosa. Eksplicitni pozivi na nasilje bili su prisutni u 0,3 odsto slučajeva“, kazala je Knežević.

Ukazala je da je oktobru broj komentara sa elementima mržnje povećan je za 45 odsto u odnosu na septembar.

„Nivo visokog intenziteta iznosio je 5 odsto, srednji 26 odsto, a niski 69 odsto. Razlog povećanja je incident na Zabjelu i uznemirenja koja su uslijedila. Facebook ostaje glavno poprište (83 odsto), dok portali nose 17 odsto. Povećan je i govor mržnje prema LGBT populaciji zbog održavanja parade ponosa“, navela je Knežević.

Smatra da je ova analiza važna polazna osnova za kreiranje politika i mjera protiv govora mržnje, kao i  da međunarodni standardi i praksa Evropskog suda za ljudska prava pružaju jasne smjernice za prepoznavanje i reagovanje na sve oblike diskriminacije i mržnje u Crnoj Gori.

Predstavljajući analizu stavova roditelja iz upitnika „Kako vaspitavati djecu u vremenu stalnih promjena i razlićitih uticaja“, izvršna direktorica udruženja Roditelji Kristina Mihailović kazala je da rezultati pokazuju visok nivo svijesti i volje roditelja da razvijaju kod djece vrijednosti tolerancije, nenasilja i prihvatanja različitosti, ali ukazuju i na značajne izazove u dosljednom i sistematičnom pristupu.

„Većina roditelja prepoznaje primarnu ulogu porodice u formiranju vrijednosnih stavova djece (96,9 odsto), dok 84,3 odsto ističe i važnost vrtića i škole kao partnera. Ipak, samo 53,6 odsto roditelja razgovara sa djecom o društvenim razlikama planski; 45,2 odsto to čini tek kada se tema spontano pojavi. Polovina djece tako ne dobija kontinuiran razvoj vrijednosnih stavova“, navela je Mihailović.

Prema njenim riječima, rezultati upitnika su pokazali da većina roditelja reaguje kada primijeti govor mržnje, dok 19,9 odsto djece samo povremeno pokazuje isključujuće stavove.

„Neki roditelji, iako nenamjerno, u razgovorima o nasilju dopuštaju situacije u kojima se ono opravdava, čime dolazi do normalizacije nasilnog ponašanja. Otvoreni odgovori roditelja naglašavaju važnost ličnog primjera, otvorene komunikacije i razvoja empatije, ali i zabrinutost zbog nedostatka sistemske podrške i stručnih resursa“, rekla je Mihailović.

Ukazala je da je digitalno okruženje  svakodnevica za većinu djece, navodeći da 48,3 odsto provodi 1–3 sata dnevno online, kako kažu njihovi roditeji, a dodatnih 38,7 odsto manje od sat.

„Djeca konzumiraju različite sadržaje — igrice, influensere, edukativne materijale i društvene mreže (39,8 odsto). Izloženost govoru mržnje je česta: 31,4 odsto povremeno, 26,8 odsto rijetko, a 11,5 odsto često. Roditelji uglavnom aktivno razgovaraju sa djecom o online sadržajima (78,5 odsto) i prate koga djeca prate, ali izražena je zabrinutost zbog nedovoljne školske edukacije o nasilju na internetu, govoru mržnje, dezinformacijama i manipulacijama“, navela je Mihailović.

Kazala je i da u situacijama konflikta, djeca najčešće, tvrde njihovi roditelji, reaguju povlačenjem (43,3 odsto) ili pokušajem mirnog razgovora (35,2 odsto), dok 8,8 odsto reaguje burno.

„Ako dožive nasilje, 90 odsto bi se obratilo roditeljima, a 3,1 odsto bi ćutalo. Više od polovine roditelja (59,8 odsto) traži uzrok nasilnog ponašanja kod svoje djece i radi na njegovom ispravljanju, dok 40,2 odsto odmah razgovara“, navela je Mihailović.

Ukazala je da su škole prema roditeljima najslabija karika u rješavanju konflikata i nasilja, navodeći da samo 16,1 odsto roditelja smatra da škole adekvatno reaguju, 44,1 odsto da to čine povremeno, a 29,1 odsto da ne reaguju na pravi način.

„Pozitivan trend u participaciji djece primjećuje se u porodici: gotovo svi roditelji prepoznaju važnost uključivanja djece u odluke, dok je u školama i zajednici prostor za učešće značajno uži. Većina roditelja vjeruje da djeca treba da učestvuju u rješavanju društvenih pitanja, poput vršnjačkog nasilja i govora mržnje (53,6 odsto potpuno, 41,8 odsto djelimično)“, rekla je Mihailović.

Ukazala je da su ključni mehanizmi za jačanje učešća djece razgovori u porodici i školi, školske radionice i omladinske organizacije.

Projekat “U misiji za bolje društvo” u okviru kojeg je održana konferencija se sprovodi u okviru programa Zajedno za opšte dobro – “Jačanje povjerenja građana u institucije i izgradnja otpornih zajednica”, koji realizuju UNDP, UNICEF i UNESCO, u saradnji sa Vladom Crne Gore. Projekat finansira Fond Ujedinjenih nacija za izgradnju mira.