Danas, 31. avgusta, obilježava se Međunarodni dan podizanja svijesti o predoziranju – dan posvećen sjećanju na ljude koje smo izgubili i podsjetnik da se smrt uslijed predoziranja može spriječiti. Za Juventas, ovaj datum nije samo prilika za solidarnost, već i za jasnu i oštru poruku institucijama: godinama upozoravamo na isti problem, a od nadležnih dobijamo istu tišinu.

Ako biste danas pitali institucije u Crnoj Gori koliko je ljudi izgubilo život uslijed predoziranja, dobili biste utisak da je taj broj nepostojeći. Ne zato što se ne dešava, već zato što se ne bilježi. Mi, koji svakodnevno radimo u direktnom kontaktu sa osobama u riziku od socijalne isključenosti, znamo da ta brojka nije nula. Znamo to iz razgovora, iz gubitaka koje naši klijenti i klijentkinje proživljavaju, iz praznih mjesta za stolom koja institucije nikada neće registrovati.

U Crnoj Gori ne postoje zvanični, pouzdani podaci o broju smrti nastalih usljed predoziranja. Ne zato što se to ne dešava, već zato što ne postoji sistem koji bi to pratio i bilježio. Ovakve smrti se najčešće evidentiraju pod drugim, “prihvatljivijim” uzrocima, a stvarna razmjera problema ostaje nevidljiva – i za javnost i za kreatore politika. Taj problem dodatno produbljuje činjenica da ni osnovna evidencija o osobama koje koriste droge ne funkcioniše kako treba. Zakon o zbirkama podataka u oblasti zdravstva eksplicitno predviđa da se u Crnoj Gori vodi Registar narkomanije, kao jedan od registara od većeg socio-medicinskog značaja. Taj registar, iako zakonom propisan, u praksi ne postoji – jer se, koliko nam je poznato, godinama ne vodi niti se u njega unose podaci. Rezultat je da ni sami organi koji su po zakonu dužni da ga vode nemaju pouzdanu sliku o obimu problema kojim se, navodno, bave. I Evropska komisija je, u svom izvještaju o napretku Crne Gore, konstatovala da je prikupljanje podataka o drogama u našoj zemlji fragmentirano i da nije usklađeno sa standardima Evropskog centra za praćenje droga i zavisnosti od droga, te da nacionalni sistem ranog upozorenja nije u potpunosti operativan. Ove primjedbe nijesu nove – iznose se godinama, a suštinske promjene izostaju.

Nalokson je lijek koji u roku od nekoliku minuta poništava dejstvo opioida i spašava život osobi koja se predozirala. Nalazi se na Listi esencijalnih ljekova Svjetske zdravstvene organizacije. U desetinama zemalja – od Italije, koja je THN (Take-Home-Naloxone) programe uvela još 1991. godine, preko SAD-a i Norveške, do regiona, gdje sada i Hrvatska sprovodi pilot-program kućnih doza naloksona – ovaj lijek je, u obliku nazalnog spreja, dostupan i ljudima bez medicinskog obrazovanja: porodici, prijateljima, vršnjacima, dakle svima onima koji su realno prvi pored osobe u trenutku predoziranja. U Crnoj Gori se Nalokson i dalje primjenjuje isključivo u zdravstvenim ustanovama i isključivo od strane medicinskog osoblja. Ne postoji nazalni sprej. Ne postoji nijedan program koji bi taj lijek učinio dostupnim na mjestu i u trenutku kada je najpotrebniji – prije dolaska hitne pomoći, kada svaki minut odlučuje o životu.

Zakon o sprječavanju zloupotrebe droga predvidio je osnivanje Državnog savjeta za sprječavanje zloupotrebe droga, na čijem čelu je predsjednik države, kao i Komisije za droge pri Ministarstvu zdravlja. Prema našim saznanjima, oba tijela godinama ne obavljaju svoju funkciju – Savjet se nije sastajao duže od pet godina. To govori dovoljno o tome koliki je stvarni, a ne deklarativni prioritet ova tema za državu.

Ono što posebno zaboli jeste činjenica da zakonski okvir za promjenu već postoji. Zakon o sprječavanju zloupotrebe droga izričito predviđa da zdravstvene ustanove i nevladine organizacije registrovane za pomoć osobama koje koriste droge mogu sprovoditi programe smanjenja štete. Zakon o zdravstvenoj zaštiti propisuje obavezu države da sarađuje sa civilnim sektorom i finansira projekte od javnog interesa, a borba protiv bolesti zavisnosti je zakonom prepoznata kao oblast od javnog interesa, sa zagarantovanim minimumom sredstava iz budžeta. Ne treba nam nov zakon da bismo počeli da spašavamo živote – treba nam volja da se postojeći primijeni.

Juventas povodom 31. avgusta traži konkretne, provjerljive korake, a ne nove deklaracije o namjerama: uspostavljanje funkcionalnog, ažurnog Registra narkomanije i transparentno, redovno izvještavanje o broju smrti povezanih sa predoziranjem, u skladu sa standardima EMCDDA/EUDA; odobrenje i uvođenje nazalnog spreja na bazi Naloksona u Crnoj Gori, te pokretanje Take-Home-Naloxone programa po ugledu na regionalna i evropska iskustva, uz uključivanje organizacija civilnog društva u distribuciju, kao i doslednu primjenu postojećeg zakonskog okvira koji omogućava OCD servisima da sprovode programe smanjenja štete, umjesto da se ista pitanja godinama iznova najavljuju, a nikad ne realizuju.

Predoziranje se može spriječiti. To nije naša procjena – to je stav Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih nacija i svake ozbiljne javnozdravstvene politike u svijetu. Dok institucije u Crnoj Gori i dalje računaju da problema nema jer ga ne mjere, mi ćemo nastaviti da brojimo one koje smo izgubili i da tražimo da se ta brojka konačno prizna.

Zahvaljujemo se Glavnom gradu koji nam je izasao u susret i podrzao ovu kampanju, pridruzujuci se tako medjunarodnoj kampanji koja se ove godine odrzala u 50 zemalja i  imala najveci odjek do sada.