Osobama koje su odslužile zatvorsku kaznu najveću pomoć treba da pruži država

Odabir pola djeteta nije pravo roditelja, nego rodna diskriminacija
Maj 25, 2021
Održan trodnevni trening za omladinske novinare i novinarke
Maj 31, 2021

Osobama koje su odslužile zatvorsku kaznu najveću pomoć treba da pruži država

Oni koji izađu iz zatvora imaju dva puta, a naš sagovornik odlučio je da izabere pravi. Vratio se porodici i porodičnom biznisu. Smatra da osobama koje su odslužile zatvorsku kaznu najveću pomoć treba da pruži država.

Bivši zatvorenik za PR Centar je kazao da je osuđen zbog otuđivanja imovine, nasilničkog ponašanja i da je u zatvoru bio više od pet godina.

„Prvi put sam bio tri godine, imao sam tada 24, nisam mnogo ni o čemu razmišljao.  Izašao sam nakon godinu dana, tada sam se i oženio. Ali kada sam drugi put pošao na izdržavanje kazne to mi je bio najteži period u životu, iako sam imao dobre uslove u zatvoru. Ali morao sam da ostavim trudnu ženu i te dvije i po godine su mi bile kao dvadeset dvije“, kazao je sagovornik.

Kada je konačno izašao iz zatvora iz kuće nije izlazio dva mjeseca.

„Iako sam izašao iz zatvora, prijalo mi je da neko vrijeme budem sam sa porodicom i da ne gledam ostale ljude.“ Sagovornik ističe da mu je najveći oslonac u tom periodu bila supruga i da je podrška porodice u tom periodu bila presudna.

Društvo ga je podržalo, ali susret sa spoljnim svijetom nije bio lak.

„Nisam mogao da se priviknem. Kažu da se na dobro lako navići, ali drugačije je to kad izađeš iz zatvora. Danas odjednom sve imaš, a juče nisi ništa imao. Bio mi je potreban mir da sve postepeno prihvatim. Bilo mi je teško da pričam sa ljudima. U zatvoru i ne pričaš mnogo, osim o zatvorskim temama“, rekao je bivši zatvorenik.

Vratio se porodičnom biznisu, a da je trebalo da traži posao nakon izlaska iz zatvora, smatra da ga ne bi našao.

„Gdje god da tražite posao pitaju vas da li ste osuđivani i kada kažete da jeste predrasude kod poslodavaca postoje. Ja sam imao sreću, jer sa bratom vodim porodičnu firmu“, ispričao je sagovornik.

Onima koji su odslužili zatvorsku kaznu najveću pomoć treba da pruži država.

„Porodica je tu da da ih podrži, ali država mora da im pomogne. Bivši zatvorenici teško mogu da nađu posao. Kada bi se sklonilo to pitanje – da li si osuđivan ili ne, ljudi bi mogli da nađu posao. Evo i ja tražim radnike. Zaposlio sam momka koji je stolar, a bio je sa mnom u zatvoru. I danas kod mene radi. Ne gledam da li je neko osuđivan, nego da li zna da radi“, poručio je.

Svjestan je gdje je pravio greške i odlučio je da pažljivo bira društvo.

„Sva krivična djela sam uradio u pola godine. Naišao je takav period, nisam previše razmišljao, nisam ni očekivao da će se to desiti. Ali desilo se, sam ne možeš da se boriš jer si u istom košu, ali završeno je sa tim. Davno je na to stavljena tačka. Ja jednostavno nisam takav, ne vidim sebe u tim pričama, ali nađeš se u takvom društvu“, kazao je bivši zatvorenik.

Zadovoljan je sadašnjim životom i srećan što je u prilici da uživa sa porodicom. Kako nam je kazao, nakon izlaska iz zatvora čovjek ima dva puta, a on je zadovoljan što je odabrao pravi.  

Priča je dio kampanje „Vrijeme je za novi početak“, koju sprovodi nevladina organizacija Juventas u okviru projekta “Podrška bivšim osuđenicima/ama u procesu društvene reintegracije: Re-Cover” koji se realizuje u okviru Programa Evropske unije i Crne Gore za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, a u saradnji sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja i Ministarstvom ekonomskog razvoja.