Prema podacima iz Juventasovog istraživanja iz 2020. godine, 81 odsto srednjoškolaca i srednjoškolki ima u planu da nastavi proces obrazovanja nakon srednje škole. Monstatovi podaci pokazuju da u Crnoj Gori trenutno ima preko 22 hiljade studenata i studentkinja, a studentske organizacije procjenjuju da oko 1500 mladih iz Crne Gore studira u inostranstvu.
Veliki broj mladih odlučuje da svoje studije započne ili nastavi van Crne Gore iz želje za novim iskustvima, ali i u potrazi za boljim obrazovanjem.
O tome zašto se odlučio za studije u inostranstvu, kakvo je njegovo iskustvo, kako vidi obrazovani sistem Crne Gore u poređenju sa inostranstvom, kao i prilike za zapošljavanje razgovarali smo sa Podgoričaninom Radosavom Razićem, trenutno studentom magistarskih studija iz oblasti međunarodne ekonomije i biznisa na Korvinus univerzitetu u Budimpešti. Razić je takođe studirao i na univerzitetu u Beču i Hajdelbergu, a član je i Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu.
JUVENTAS: Zašto ste odlučili da prvo odete na razmjene, a nakon toga i da upišete studije u inostranstvu?
R.R: Prvi put sam za programe razmjene čuo tokom neformalnog druženja sa studentima starijih generacija. Mogućnost da se promjeni sredina, prošire vidici i stekne novo iskustvo zvučala je primamljivo. Pored toga što odlazak na razmjenu daje mnogobrojne prilike studentima taj proces podrazumijeva odricanja, ali i rizike – kao što je naknadno polaganje predmeta koji nisu kompatibilni u avgustovskom roku ili prenos istih u sljedeću godinu.
Moja prva razmjena je bila u ljetnjem semestru treće godine. Po samom dolasku u Beč i početnim predavanjima jasno je bilo da se pomenuti rizik u potpunosti isplatio. Bečki univerzitet za ekonomiju i biznis jedan je do tri najprestižnije obrazovne institucije na njemačkom govornom području iz navedene oblasti. Studiranje u internacionalnom okruženju otvorilo je novo poglavlje u mom procesu obrazovanja. Veća povezanost teorije i prakse kroz učenje na realnim studijama slučaja, kao i rad u manjim grupama kojima su nerijetko prisustvovali gostujući predavači iz poslovnog svijeta, bili su izvanredna šansa za lični razvoj. Takođe, razmjenu ne čini samo akademsko usavršavanje, već i mnoge druge aktivnosti kojih je u Beču bilo pregršt. Grad višestruko proglašavan za najbolji po kvalitetu života itekako ima šta da ponudi. Prisustvujući velikom broju događaja tog proljeća bolje sam upoznavao i sebe. Zbog toga smatram da razmjene donose veliku dodatnu vrijednost mladoj osobi.
Napuštanje svoje komfor zone i potragu za novim izazovima nastavio sam i u sljedećem semestru. Otišao sam u Hajdelberg – grad iz bajke – kako ga neki nazivaju. Univerzitet u Hajdelbergu je jedan od najbolje rangiranih evropskih univerziteta u svijetu sa tradicijom dugom više od 600 godina. Kapaciteti koje sam Univerzitet nudi su impozantni. U gradu sa oko 150 hiljada stanovnika, od čega četvrtinu čine studenti, moguće je pronaći više od deset biblioteka, univerzitetsku bolnicu, čitav kompleks za sport i rekreaciju, kao i niz drugih sadržaja koji su u službi što kvalitetnijeg razvoja svakog studenta. Najveći utisak na mene ostavile su razlike u mentalitetu. Nakon par mjeseci koje sam proveo na studijskoj razmjeni, shvatio sam da ipak nije stereotip mišljenje mnogih koji kažu da su u Njemačkoj red, rad i disciplina veoma poštovani i cijenjeni. Na navedene razlike gledam vrlo pozitivno, ali sam istovremeno naučio da cijenim bliskost i jačinu porodičnih i prijateljskih veza koje se njeguju u Crnoj Gori.
Po završetku razmjena, bilo je potrebno da protekne određeni vremenski period kako bih sagledao njihov potpuni značaj. Upravo, na osnovu svega gorenavedenog, kao i iz želje da započnem svoju karijeru u međunarodnom okruženju, odlučio sam da upišem postdiplomske studije u inostranstvu. Trenutno sam na završnoj godini magistarskih studija iz oblasti međunarodne ekonomije i biznisa na Korvinus univerzitetu i zaposlen sam u struci.
Nakon više od godinu dana provedenih u Budimpešti, mogu se pohvaliti da sam stekao prijateljstva koja će, nadam se, ostati za cijeli život. Takođe, uvjeren sam da će znanja i iskustva koje ovdje stičem biti od velike koristi po povratku u Crnu Goru.
JUVENTAS: Kako ocjenjujete obrazovni sistem u Crnoj Gori? Uporedite naš obrazovni sistem sa onim u Beču, Hajdelbergu i Budimpešti, s fokusom na kvalitet studija, ali i položaj studenata/kinja.
R:R: Zahvaljujući svojoj porodici, možda i prije od većine vršnjaka, prepoznao sam svoja interesovanja i odlučio se za oblast ekonomije. Upisao sam Srednju ekonomsku školu, a posle sam nadograđivao znanje na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. U ovom dijelu, važno je naglasiti da u crnogorskom obrazovnom sistemu učenik/student ima mogućnost da dobije kvalitetnu osnovu iz oblasti za koju je zainteresovan. Veoma sam zahvalan svim svojim profesorima na znanju koje su mi prenosili i smatram da upravo oni imaju najveću zaslugu zašto i dalje mladi ljudi odlučuju da svoje studije otpočnu u Crnoj Gori.
Naravno, da obrazovni sistem u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou govore i razne rang liste koje Univerzitet Crne Gore ocjenjuju sa manjim brojem poena u odnosu na univerzitete u Evropi ali i regionu.
Svjestan sam da određene promjene zahtijevaju vrijeme. Međutim, potrebno je ukazati na nedostatke, iako je nezahvalno porediti obrazovne sisteme i univerzitete, pogotovo kada istorijski i geografski navedene zemlje nisu imale iste predispozicije.
Tri ključne karakteristike koje smatram da je neophodno unaprijediti su: kapaciteti koji su na raspolaganju studentima, integrisanost obrazovnog sistema i tržišta rada, kao i omladinski aktivizam.
Prvu promjenu koju sam uvidio je drugačija dinamika studentskog života. Kampus Bečkog Univerziteta za Ekonomiju i Biznis sastoji se od devet objekata a centralno mjesto zauzima zgrada biblioteke, dok poređenja radi, u blizini Ekonomskog Fakulteta u Podgorici postoji višestruko veći broj mjesta u ugostiteljskim objektima nego u biblioteci. Sa navedenim uslovima, u inostranstvu je mnogo lakše prosječnog studenta zainteresovati za dodatne aktivnosti nakon predavanja. Od ove polazne pretpostavke potiču i mnoge druge razlike u procesu obrazovanja, jer kada bi studenti više vremena provodili na fakultetu, uvjeren sam da bi broj inicijativa za dodatno usavršavanje bio znatno veći.
Ono što je već poznata činjenica je da literatura koja se koristi na određenim predmetima nije u skladu sa današnjim trendovima pa su studenti nerijetko prinuđeni da uče iz drugih izvora – skripti, što otežava sam proces učenja.
Kada je riječ o integrisanosti obrazovnog sistema i privrede, primjetio sam da je mali broj crnogorskih studenata na osnovnim studijama zaposlen. Program stručnog osposobljavanja daje određene prednosti, ali smatram da je potrebna njegova reforma. Praksa bi umjesto po završetku studija mogla da se obavlja tokom završne godine, a broj radnih sati bi mogao da iznosi 24 na sedmičnom nivou. Navedeni primjer se već primjenjuje u zemljama Evropske Unije. Na taj način studenti imaju mogućnost da steknu jasniju sliku o onome šta ih očekuje na tržištu rada.
Na kraju, kada je riječ o studentskom aktivizmu vjerujem da u toj oblasti ima najviše prostora za napredak. Mnogo puta sam se uvjerio u potencijale svojih kolega koji postižu zapažene rezultate u Crnoj Gori, ali i van nje. Međutim, tokom studija u Podgorici, osim jedne organizacije na fakultetu koja se prvenstveno bavi sportskim aktivnostima, ne može se govoriti o nekom značajnijem aktivizmu. Stiče se utisak da je pomenuto stanje prihvatljivo određenim interesnim grupama i zbog toga studentski parlamenti nisu mjesto sadržajnih rasprava koje mogu dovesti do poboljšanja položaja studenata i pokretanja kvalitetnijih inicijativa.
JUVENTAS: Kako vidite prilike za zaposlenje mladih u Crnoj Gori? Šta je Vaš plan nakon završetka studija?
R.R: Kada je riječ o zapošljavanju, još nisam prošao kroz taj proces u Crnoj Gori, pa ne mogu govoriti iz ličnog iskustva. Ono što primjećujem kod moje generacije je da su svi oni koji su imali određene kvalitete pronašli zaposlenje, a neki od njih su i pokrenuli sopstveni biznis. S druge strane, statistički podaci o nezaposlenosti nisu nimalo ohrabrujući. Očigledno je da se što prije moraju kreirati nova radna mjesta, pogotovo sada kada ekonomija trpi negativan uticaj kovid-19 pandemije. Još važnije je da procesi tokom zapošljavanja budu u potpunosti transparentni, jer jedino uz obezbjeđivanje ravnopravnih uslova za sve, mladi ljudi će više vjerovati u važnost ličnog usavršavanja.
Nakon završetka postdiplomskih studija planiram da steknem određeno poslovno iskustvo i zatim da se vratim u Crnu Goru. Smatram da je rad i zalaganje u svojoj zemlji pravi način kako se iskazuje patriotizam.
JUVENTAS: Zašto se, prema Vašem mišljenju, crnogorski studenti koji studiraju u inostranstvu, odlučuju da tamo potraže posao?
R.R: Matematički posmatrano, računica je jednostavna. Nakon završenih studija, prva plata u većini zemalja zapadne Evrope je četvorocifreni iznos. Takva mogućnost nije čest slučaj u Crnoj Gori. Takođe, prilika za napredovanje je veća zbog same veličine tržišta što takođe značajno utiče na odluku ambicioznih studenata. Sa druge strane, pojedinima nije lako da se nakon par godina samostalnog života vrate i opet žive u zajednici, dok još nisu finansijski nezavisni. Ovo su samo neki od razloga, ali i pored svega navedenog raduje me činjenica da nije neznatan broj mladih ljudi koji se vraćaju u Crnu Goru.
JUVENTAS: Koja je Vaša poruka za srednjoškolce i studente kada je u pitanju studiranje u inostranstvu, a koju poruku imate za nadležne institucije?
R.R: U vremenu informacionih tehnologija pristup znanju je olakšan kao nikada ranije. Ukoliko imate jasno definisana interesovanja kvalitetno znanje se itekako može steći i u Crnoj Gori. Vjerujem da mlada osoba treba da iskoristi što više mogućnosti koje su na raspolaganju, a jedna od njih je zasigurno i program razmjene.
Tekst je kreiran u okviru projekta „Gradovi po mjeri mladih II“, koji NVO Juventas realizuje uz podršku Ministarstva (Uprave) sporta i mladih Crne Gore. Nalazi i mišljenja navedeni u ovom tekstu ne predstavljaju stavove Ministarstva (Uprave) sporta i mladih.
