Kao odgovor na izraženu zabrinutost mladih u pogledu uticaja kovid krize na njihove živote i mentalno zdravlje, psihološkinja Sofija Bojić nudi drugačiju perspektivu, ali nam daje i konkretne praktične savjete:

Alarm nam ne zvoni danima, mjesecima. Ne možemo svuda i ne moramo nigdje. Svakodnevna rutina nam je poljuljana epidemijom novog koronavirusa, koji za nas više i nije toliko nov. Kao da nam nisu bili dovoljni policijski časovi i zabrane okupljanja, dočekali su nas prazni kalendari, raspakovani koferi, otkazani letovi i planovi za budućnost. Ritam života se drastično promijenio i nastupio je talas neizvjesnosti, strepnje i osjećaja skučenosti. Karantin nam je stavio katanac na mnoga vrata, ali da li je uspio i da nas zaključa?

Zaista, već godinu dana smo preplavljeni informacijama, upozorenjima i zabranama. Najveći dio njih se odnosi na ono što ne bi trebalo ili nije pametno raditi, sve u ime svog i zdravlja svojih bližnjih. Međutim, šta je sa mentalnim zdravljem – šta treba raditi? Putokaza je malo, mada nam se čini da slobodno vrijeme i nije toliko teško potrošiti.

Organizacija sopstvenog vremena je uvijek prilika, jer pored svih obaveza, ne treba potcjenjivati moć dokolice. Možda nismo Arhimedi ili Njutni da u kadi ili pod drvetom dođemo do revolucionarnih otkrića, ali slobodno vrijeme predstavlja i prostor za nove podvige. Ono vrijeme koje smo uzaludno pokušavali da stignemo sada čeka na nas. Nismo znali da dan traje dovoljno dugo da završimo obaveze, vratimo se nepročitanim knjigama, naučimo novi jezik ili završimo besplatni kurs o npr. istoriji roka ili programiranju u Phythonu kroz kreiranje igrica, odgledamo omiljeni film i posvetimo se svojim bližnjima. Kroz zajedničke aktivnosti (kada ste zadnji put igrali monopol ili riziko?) ili kroz jednostavni, ali često od svega najtopliji razgovor, shvatamo da je najbolje rješenje problema upravo podijeliti ga sa drugima.

Ova situacija je probudila empatiju i altruizam u nama i naučila nas da pomažući drugima pomažemo i sebi. Pandemija je teško za ikoga bila vrijeme najveće sreće i zadovoljstva, te je mnogima donijela ozbiljne zdravstvene i druge probleme. Nekome možete pomoći razgovorom ili ga/je uputiti na pravu adresu. Svima nam je potrebno malo “lufta” i dobre volje – imajte to u vidu sljedeći put kada se nađete u prilici da nekom pomognete ili nekog obradujete. Osim COVID-19, zarazno je i dobro raspoloženje. To što smo društvena bića nas čini i sebičnim: teško nam je izaći iz sopstvene kože. Ipak, i to je moguće, zahvaljujući korisnim grupama na društvenim mrežama ili organizacijama putem kojih možemo pomoći onima kojima je to potrebno. Možda smo i uvidjeli da postoji prostor za neku novu inicijativu, akciju u kvartu ili kreiranje aplikacije (za one vičnije programiranju) kako bi zajedničku realnost učinili malo svjetlijom.

Virtuelni svijet i njegove mogućnosti su zaista nepresušan izvor ideja. Nužnost situacije nam je donijela i mnogobrojne inovacije kojima smo pokušali da ‘premostimo’ pandemijske probleme. Ko bi od nas pretpostavio da je moguće posjetiti Luvr, virtuelno i besplatno, pogledati film u društvu prijatelja bez odlaska u bioskop i okupljanja, obaviti sedmičnu nabavku ili platiti račune bez čekanja u onim dosadnim redovima. Zahvaljujući tehnologiji ali i domišljatosti, ljudska vrsta je kroz istoriju bila kadra da premosti objektivno date prepreke i situacije: u tom smislu, ova pandemija nije izuzetak.

Pandemija je nekima od nas urušila osjećaj sigurnosti – paranoja života u društvu rizika, nesigurnosti i neizvjesnosti – oslobodila nas je nerijetko nepotrebnog straha da pokušamo. U društvu u kom mladi ljudi napuštaju roditeljski dom relativno kasno, neizvjesnost pandemije predstavlja nedoživljen strah. Isti taj strah pobjeđujemo znanjem i iskustvom koje se, možda neprimjetno, pokatkad i bolno, gradi u izazovnim situacijama. Iz ove izazovne situacije naučili smo jednu važnu životnu lekciju – da mi imamo vrijeme, a ne vrijeme nas.

Autorka: Sofija Bojić, psihiloškinja

Tekst je kreiran u okviru projekta „Gradovi po mjeri mladih II“, koji NVO Juventas realizuje uz podršku Ministarstva (Uprave) sporta i mladih Crne Gore. Nalazi i mišljenja navedeni u ovom tekstu ne predstavljaju stavove Ministarstva (Uprave) sporta i mladih.